KAD BI SNOVI PRIČALI GLASNO
Kad bi samo jednom moji snovi srušili zid tišine i poharali okove pristojnosti, ah! Kad bi samo jednom moji i tvoji snovi zaronili u stih taj što stoji između nas, ah! Kad bi samo jednom ovi ludi snovi pustili svoj glas, eh! Kad bih jednom skočila preko zida tvog pogleda? Kad bi samo jednom ti zakoračio iznad straha? Kad bismo samo jednom bili mi onaj san sanjan, nedosanjan!
Kad bi mi samo jednom ti oprostio kasna svitanja, mili moj! Kad bih te samo jednom ja čuvala na stazi bludnih grešnika! Kad bi samo jednom oprost tekao po nama poput kiša u rana proljeća!
Kad bi glasno pričali tvoji i moji snovi na cesti bez predrasuda! Tada bi, milo moje, svijet postao rapsodija boja u svim tonovima. Kad bi naši pusti snovi pričali glasno svijet bi bio vrijedan umiranja.
Tahani
Primjedbe
Objavi komentar