SIVO
Ima u nama nešto drsko, nešto bezobrazno. Ima u nama neki bijes što traži nemoguće. Ima u nama hiljadu lica koja se mijenjaju kao boje na semaforu pravljenom od duge. Ima to nešto prokleto ono nešto što žulja više nego loš šav na cipeli.
Užasno jasno pamtim detalje. I sjećam se pokreta, mimike i riječi. Ponekad bih i ja voljela pobjeći od one žene u meni što u ovoj koži živi i traži sve ili ništa. I voljela bih da ne mora sve biti na jest ili nije, na crno ili bijelo. Voljela bih i ja nekad da mirno plutam u svim nijansama sive kao sav normalan svijet. A onda se upale u meni svi radari i deru se na mene SIVO je. A ja sam nevješt moler i ne znam da ofarbam nijanse sive i da im udahnem koloritan život. Po crnoj lakše pišem. Kako drugima to polazi za rukom da mi je znati?
Ima to nešto u nama suviše drsko. Ima to nešto s čim sam rođena, to nešto što ne da živjeti život tromim koracima. Ushiti mi dušu, igraj ruski rulet sa mojim umom i istjeraj osmijeh na kut oka, i sve gusjenice pretvori u leptire. Ili ushiti ili nestani, ja na pola ne mogu da dišem.
Ima to nešto u nama suviše drsko. Ima to nešto s čim sam rođena, to nešto što ne da živjeti život tromim koracima. Ushiti mi dušu, igraj ruski rulet sa mojim umom i istjeraj osmijeh na kut oka, i sve gusjenice pretvori u leptire. Ili ushiti ili nestani, ja na pola ne mogu da dišem.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar