SMRT PRIJE ROĐENJA


Odrasli imaju pravo na šutnju, previše su stranica svojih laži ispisali.  Život je samo smrt koju živimo prije rođenja, a ti vjeruješ da život je. Sve ti je ovo smjehurija. 
Pod mojim jastukom su snovi što me žuljaju i koraci što trče na tobogan i vjetrovi što komponuju novi beat u mojoj glavi. I puštam ih da plešu sa mnom na ivicama ovog grada u koji sam bačena. Puštam ih da okite borove i prospu boje po livadama. I radosti puštam da zagolica žice nerava.
Jer ovo je samo predulaz u kući života. Odrasli vjeruju u čuda, i da će ova smrt trajati barem stotinu godina koje grade na sitnim lažima. Djeca su tako surovo iskrena i trče za trenucima. Ja ne želim nikad odrasti kao odrasli. Ja ću kad odrastem biti dijete što skače po hodnicima i rasut ću svoje snove po livadama. Ne zatvaraj se u tamnicu odraslih, ključ izgubljen u džepu punom laži. Ovo je samo smrt koju živimo prije rođenja.
Tahanyk
P. S. Zato nije ni bitno što su mi čarape ljubičaste, haljina crvena i pončo u milion boja 😉

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna