DOM

DOM 


Znaš, navikne se čovjek na buđenja s drugom dimenzijom stvarnosti. Navikne se čovjek na lijeganja u mekoj tišini noći. 
Znaš, svaki horizont ima širok dijapazon boja zavisno od mjesta posmatranja. A navikne se čovjek, isuviše lako se navikne na uzglavlja od pamuka. Postelja od leda se topi ispod osmijeha. Znaš, postoje mjesta na svijetu gdje je udobnost dostigla svoj vrhunac. Postoje mjesta na svijetu u kojima pripadaš i kad nisi tu. Postoje mjesta na kojima si uvijek u svom domu  bez obzira na smjene granica i table s imenima gradova.
Postoje čekanja obojena nadom, ona čekanja u kojima misli putuju u svoj dom, jedino mjesto na svijetu koje se kreće, a kojem zaista pripadaš.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna