LJUDSKA PRIRODA
LJUDSKA PRIRODA
Da li čovjek zaista može pobjeći od svoje prirode?
Kad se dijelila diplomatija ja sam valjda negdje lutala po divljinama, pa me to mimoišlo. U svojim lutanjima sam testirala svoje granice. Ne volim granice. A možda ipak čovjek ne može pobjeći od svoje prirode koja mu postavlja granice? Pokušaj pomjeranja stvara osjećaj uzbuđenja, ali ponekad ostanemo paralizovani pred armiranim zidom srži svoje duše. Možemo li preko sebe, van sebe, više od sebe? Možemo li pomaći granice da izađemo van svoje prirode?
Pola života pokušavam usaditi diplomatiju makar u tragovima pora ove duše. A iz nje izađe uvijek ono što jeste u svom najjasnijem obliku bez ukrasnog papira, mnogi bi rekli nedostatak obzira. A od viška obzira ja imam gastritis čim dođe od žvakanja tuđih diplomatija na granicama laži i preskakanja, kočenja pred krivinima. Moja priroda lakše vari ljute okuse ogoljenih istina i oštra okretanja pod ručnom u okukama. Unutrašnje granice su teško pomjerljiva kategorija, možda čak i nemoguća.
Velika je mudrost utkana u različitosti ljudskih priroda, pa balansiraju jedni druge, da svijet ne bi bio zapaljena vatrena kugla, a ni razmazana mrlja bez jasnih kontura. Što se više upoznajem sve mi je jasnije da diplomatija i ja jedna drugoj dugujemo još samo oproštajno pismo.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar