Kud ću Bože

KUD ĆU BOŽE

Dosta je Bože, stvarno više ne može. Ispod ove kože više laži se ne množe. I ljubavi, dosta je. 
Ne šalji polusvijet pod moje okrilje. Znaš i sam Bože da u ovu dušu više ne može ni kap bola, ni zrno razočarenja. Sve znaš, Bože. Skloni sve zvijeri i izgladnjele pse, skloni sve otrove. Pa valja jednom mrijet, i doći pod okrilje Tvoje. 
A gdje ću ovakva, Bože? Kud s ovim zvijerima u grudima da Ti hodim, kud ću sa srcem kao rešeto, kud sa dušom krvlju vezenom? Ne mogu ovakva nigdje Bože!
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna