KRVAVO CVIJEĆE

KRVAVO CVIJEĆE


Stojimo na ledini pod zrakama neumoljivo Sunca. Strah u mrtvim kostima treperi kao nekad adrenalin venama. Zaledio nam taj strah jezike kojim smo sipali osude o tuđim izborima.
Putevi su ostali za nama kao zapetljana mreža. Nikome isti put. I gle, nisi sudac ti, a nisam ni ja. Neko je išao auto-putem do ponora, nego do neba. Neko je gazio meke trave proljetnih buđenja, neko je trčao po lokvama. Neko se skrivao od oluja, neko je hrlio ka nepoznatim oblacima. Neko je puzao na koljenima kroz livade krvavog cvijeća i ostavljao kapljice suza u sadaku.
Jezik svezan, nema među nama sudaca. Danas krvavo cvijeće svjedoči o nekom teškom padu, boli i uzdahu. Most se u daljini bijeli. Suze se čuvaju za ruke i prave ogradu. Ko li je taj neko ko će lahko preći? Ko li je taj sretni koji će od ovog straha uteći? 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna