DVA STOLA MENE
DVA STOLA MENE
Tijelo je krhko zdanje promjenjivog mesa oko duše jednako iste i svaki put drugačije u svojim finesama. Jedno tijelo, a dva stola mene.
Nekad sam bila umjetnost istesana od grubog drveta. Bila sam svoja kreacija sa promjenjivom fiokom za sva godišnja doba i ona što ne postoje u svijetu čula. Bila sam labirint brazda koje ne popunjava boja i staklo što se uvijek pomalo klima. Bila sam umjetnička tvorevina, suviše robusna za male prostore življenja. Bila sam nestabilna površina, papir zgužvan po ćoškovima i ta ladica u sred stola, nepomično što gleda ka prostranstvima kroz oštećeno staklo.
Meso se mijenja gurajući dušu po novim naborima. Izbacila sam tu robusnu, grubu tvorevinu sebe van svog bivstvovanja. O la, la! Nova ja. Bez brazda i pukotina. Dvije površine mene okupane u rajskim potocima mlijeka. Ukrasna kutija u bojama mirisnog ružičnjaka, bez oštrih pregrada, bez uglova od sječiva. Otvorena za nova sutra i ljepša jutra.
Robusna umjetnost preživljavanja, nećeš vjerovati, postala je elegancija življenja.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar