SAMO TI SE UČINILO

SAMO TI SE UČINILO

Varaš se. Nismo to bili mi. Uspomene ne postoje. Nemamo ni stih, a nekamoli pjesmu. Nemamo ni sliku, ni pejzaž. 
Sasuli smo se u čestice pijeska što se vuku po sluzokoži obraza. Mi smo snijeg koji je istopila jedna nestašna zraka sunca. Mi smo presahli trag lokve iz koje su i žabe pobjegle. Mi smo trag krede kojeg su kiše oprale. Nestali smo kao sjećanja iz demencije. Samo si mislio da imaš mene, a ja da imam tebe. Postojanje iza sebe ostavlja uspomene. A mi, srećo zamišljena, nismo stvarali uspomene.
Bili smo iluzija, jedna obična izmišljena priča iz pera nekog ludog umjetnika. Bili smo fatamorgana usahlom pjesniku što reda slova po pijesku koja će obrisati prvi povjetarac. Prostor bez pamćenja je soba u kojoj ne žive sjećanja. Nestat će jednom iluzija nas, bit ćeš neki ti i neka ja. Ne, to nismo bili mi, samo ti se učinilo.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna