HVALA TI




Misao te zove i svaki dah! Zove te svaki otkucaj! I ovaj damar što ne zna da smiri. Zove te u svojoj tišini, u tvojoj noći, u tvome danu, na onom mjestu skrivenom od radoznalih pogleda i živih jezika što se dokolicom bave. Tamo, u meni, gdje bolje od mene znaš šta se zbiva.
Čuješ moj glas i kad ne vibrira preko glasnih žica. Čuješ moja htijenja što se koprcaju jedno preko drugoga. I nikako ne znam koje će prije. Čuvaš me od mene vežući mi ruke cvjetovima od pamuka. Čuvaš me od zime praznine što grize po obrazima. Počastio si me bogatom trpezom svjetova što žive u mojoj glavi iz nekog drugog vremena u kojem presvlačim svoju kožu osjetima glavnog lika. Cijedim sintagme nadahnuća kao zrele narandže hodajući po nepoznatim predjelima. 
Hvala ti!
Tahanyk
 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna