UČITELJICA GLJIVA




Čovjek nekako, takav kakav jeste, sa svim svojim mahanama, vječito negdje trči. A novom vremenu slobodno možemo zahvaliti  za gubljenje oštrine vida. Toliko smo okupani spektaklima, da od silnog sjaja ne vidimo jednu malu sijalicu, a nekamoli svica u travi. Pa tako i u životu radost nam se svela na krupne, spektakularne stvari kao što su vanredni uspjesi u školovanju, poslu, sklapanja braka i razvodi, rođenje djece i veliki novčani dobici. Dok nam je fokus na tim navodnim velikim stvarima, znanja je sve manje, djeca su nam sve neodgojenija, poslovi sve manje društveno korisni i opterećeni su lošim međuljudskim odnosima, ljubav se svodi na fiziku, a dugovi nadrastaju zarađeno. U ovom svijetu velikih zabava sreće je sve manje.
Sve više je stručnjaka za duhovnost i pronalazak sreće u sebi, kurseva "misli pozitivno" do onih "najbolje nikako" . Ljudi malo znaju o sreći, premalo. Kad već ljudi ne znaju, zna gljiva. Gljiva mi se pokazala kao najbolja učiteljica o sreći.
Šume i livade imaju onu posebnu notu koja me uvijek privlači. Svaki put kad odem u šetnju pokušavam vidjeti gljive. Uvijek nekako um prepozna naslage lišća, vlati trave, komade drveta, ali gljive ne vidim. Ostanu skrivene, baš ispod tog jednog nahero lista, ili s druge strane bukve, u prikrajku busena trave. Jedne prilike odlučim da ne vidim te velike stvari, lahko uočljive. Fokusiram se na traženje gljive. O, la, la! Pogled mi pade, tik tu pred noge i ona se pojavi, divna, dvobojna. Naprosto, ne mogu da vjerujem da je maloprije nisam uočila. Zakoračih dalje i još jedna i još jedna. Nižu se gljive svuda oko mene, veće i manje, bijele, sive, smeđe i šarene. Vidim ih u busenu, na drvetu, ispod lišća. I odjednom u šumarku, sasvim skrivene od pogleda, cijeli obruč od gljiva.
Učiteljica gljiva me tako nauči, da je sreća kao gljiva. Svuda je ima, velika ili mala, razne oblike uzima, nekad je stidna, nekad se šepuri, samo čovjek mora naučiti da je vidi. Živimo okupani u blagodatima, koje niču oko nas poput gljiva, totalno slijepi za sve one sitnice koje čovjeka čine istinski  sretnim. Kad naučimo pomaći fokus na blagodati, kao oko na gljive, prepoznat ćemo obruč sreće koji je tu svakodnevno, daleko od velikih stvari, van domašaja spektakularnih dešavanja koja nas osiromašuju i čine suštinski nesretnim.
Naši putevi su posuti znakovima, riječima, predmetima, biljkama, životinjama, ili što bi se jednom riječju reklo ajetima, koji nas mnogo mogu naučiti o sreći. Hvala mojoj učiteljici gljivi na lekciji iz fokusa!
Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više