ONAJ KOJI LJUBAV DAJE




Ima ono izvanjsko, ono što se mora, što je nužnost življenja. A umjetnost je uvijek okrenuta onom tihom, unutrašnjem, onome što vrišti iza osmijeha. One tanane niti što spleću nedorečena tkanja emocija.

Toliki književnici i pjesnici su spomenik od riječi digli ljubavima, onim ljubavima koje nisu proživljene do svog kraja, već su prekinute u sred daha. Ima nešto čudno u ljudima da vole najviše one od kojih odlaze i najviše onda kad odu. Duša pretapa riječi u slapove tuge, nedostajanja i bola što peče u tihim noćima svakog godišnjeg doba. Gledam u sebe, gledam iza tuđih vedrih osmijeha, gledam iza sjaja oka i vidim tužne, vidim pomirene sa svojim tugama, vidim mehaniku radosti, jer život se mora nekako dovući do smrti. Zalutali u svoja snatrenja, okovani zbiljom nekih drugih života u nama što žive paralelno s ovim koji se mora, ne vidimo da je bio trenutak u kojem je ljubav ka stvorenju pretekla ljubav prema Stvoritelju. A zar ima ljepše poezije od daha kojim nas Stvoritelj dariva? Cijenimo li, makar u ovim vremenima, taj dah koji je nam je postao smrtonosno zarazan? Pogreška prioriteta uvijek naplati visoku cijenu.

Znaš, takve ljubavi ne mogu da traju. Čovjek je stvorenje nadanja, beskrajnih nadanja i beskrajnog neznanja. Znaš li kako voli Onaj koji ljubav daje? Znaš li voljeti Njega? Sve previše voljeno neće biti naše, dok ne presložimo listu prioriteta. A čovjek je stvorenje nadanja i hitnje koje mora sviknuti na čekanja. Ljubav koju gase kilometri, godine i teške riječi nije ni bila vatra koja grije u dugim noćima, već šibica koju sprži malo fosfora. Do tad oćutimo se u kutku svemira gdje žive sanjanja. 

Tahanyk

"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više