POŽELJELA SAM

 



Poželjela sam olovku i onu vezu koju ona stvara između uma i papira. Jedinstvenu, svaki put novu. Poželjela sam da curim sa tintom u Rosharhove mrlje i razljevam se u razjapljene čeljusti iznenađenja. Poželjela sam biti zarez iza kojeg misao bludi po papiru. Poželjela sam biti tačka iza koje olovka stoji blago podignuta u vis. Poželjela sam biti linija koja ne zna u koje slovo da se pretvori u svom nastanku.

Poželjela sam spakovati kofere pune praznih papira i otići u Nebitnogdje, samo ići kao misao na bjelini papira iza tačke. Poželjela sam čarobni prah za nevidljivost, poput misli ispisane u vibraciji čistog zraka koji nema miris prijetnje. Poželjela sam Aladinov ćilim i nasmijanog duha iz čarobne lampe da mi pripovijeda neobičnosti starih naroda dok se vozimo na pogonu vjetra u daleke svjetove ispod oblaka.

Poželjela sam otići za ovom misli što odlazi u praznini papira koju olovka ne stiže da uhvati u svoju mrežu nedostatnih linija.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna