EUFORIJA
Sivilo napada jutra. Noći već grizu kožu. Ptice pjevaju posljednju odu na samrti ljeta. U nosnice se uvlači miris vlage i truleži.
A ja bih još samo malo da ljeta traju. Još samo malo da jutra sijaju. Još samo malo da noći griju. Dodaj mi notu, jednu notu euforije. Da pocijepa sivilo jutra. Onaj zarez iza kojeg misao uzima novi tok. Dodaj mi ono malo mirisa narandžinog cvijeta, da zagolica nosnice. Ono malo ritma da me prijatno uznemiri iščekivanje. I ako kiša padne, neka udara istovremeno oštro i meko, zavodljivo kao kastanjete u rukama plesačice.
Ne daj da jesen umiri ulice. Dodaj mi notu euforije sa malo egzotike, za ove moje cipele skitaljke. Preskočimo tačke, pregazi mi upitnike, zaplešimo uzvičnike i zareze.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar