LEPTIRIĆI
Nekada davno bijaše jedan svijet zelenila u utrobi što seže do dna stomaka. U njemu su stidljivo cvjetali maslačak i tratinčica. Bijaše jednom davno svijet utrobe pune cvijeća u kojem su klepetala radosna krila leptirića. Pala je kiša, strašna kiša iz ljutih oblaka. Veselo cvijeće je klonulih glavica ljubilo matericu vlastitog korijenja.
Dugo ljeta smjenjivali se sunce i kiša. Sve do jednog dana kada ni maslačak ni tratinčica nisu imali snage podići glavice od utroba svog korijenja. Leptirići smočenih krila, umorni od sušenja i ponovnog padanja sakrili su se pod latice umornog cvijeća. Atrofirani od sna jedne mladosti.
I dodju tako neke godine, umorne od letova i umorne od padanja. Cijeli jedan svijet zelenila u utrobi što seže do dna stomaka prekriven je leptirićima atrofiranih krila.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar