RUKE




Provodnice drevnih znanja iz iskona. One plešu tango sa unutrašnjim monologom uz pratnju harfinih uzdaha. Liječe rane iza kostiju lobanje. Guraju amigdale u pohranjene sehare.  Neokorteks uspavljuju. U njima drhte obrazi mokri. I dah se u njih svija da se u bespuću vrelog zraka ne otopi.
Drže bradu da ne pobjegne, da ne zadrhti.
Šalju smijeh i radost na vrtešci. Prepliću se kao najljepši bršljani. Tkaju pore u bisernoj vodi. Prelaze, gube se i pojavljjuju. Daju i pokoravaju. Igraju, nestaju i odolijevaju. Mehke i grube, sve po potrebi.
I kada tipkaju, riječima prostranstva heklaju. Sjenče oblake nijansama plave. Otimaju dan od jave. Začine snove cimetom. Te divne ruke, kojima nas je Gospodar darovao.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna