Osjecam, dakle postojim

Rekli su mi mah, pusti umjetnost, umjetnici umiru gladni. Al nisu mi rekli da umjetnici žive paralelne realnosti u svojoj glavi. Zaboravili su napomenuti da pišu i inspirišu svoje likove. Stavljaju ih u okove i oslobađaju. Kreiraju susrete, smijeh i suze.  Kreiraju im puteve sudbine za nepredvidim krajem.  Nisu mi rekli da umjetnici mogu otići s kim god požele i kada su ovdje. I da mogu na javi tuđe sudbine živjeti onog vremena kojem svjedoče. I mogu iskopati prošlost. Mogu budućnost pisati kako im se hoće i staviti je među korice. Ne drži ih usidreno ni vrijeme ni prostor. I same sebe najčešće iznenade. Rekli su mi mah, pusti umjetnost, umjetnici umiru gladni. Zaboravili su mi reći da umjetnicima sloboda se baš može, jednostavno jer im se može. Tahanyk

Prije no zažmiriš...  Pogledaj još jednom sive golubove kraj prozora. Vidi i okupanu noć mjesečinom. Pod plaštom tonova tanhnih žica. Udaraljke u ritmu otkucaja srca. Povjetarac kao dah, miluje.  Prije no zažmiriš... Kada noć ugasi dan. Na perinama sa hiljadu zrna graška. Posljednje što vidiš, moje su oči. S njima usniš, s njima se budiš. Tahanyk

Nekad davno sam ti htjela biti hijeroglif uklesan u kamen. Al kamen vrijeme potroši i teško se prenosi! Pa sam poželeljela biti tvoja tekućina, likvor i krv. Al tekućina lahko oboli! Onda sam željela ti biti beskrajni niz nula i jedinica. Al digitalni mediji su fluidni!  Zatim sam se uklesala u tvoja nadahnuća. Pa se stalno iznova rađam u tebi! Tahanyk

Na tvom jastuku od snova mrsiš moje kose.  Na tvom jastuku od snova čuješ kako se zvonko radujem. Na tvom jastuku od snova držiš me čvrsto za obraze. Na tom jastuku od snova prosipaš po meni poljupce. Na tom jastuku od snova suze pretvaraš u bisere. Na tom jastuku od snova ti mirišem na mošus. Znaš koliko ga volim! Na tom jastuku od snova moje čudno ime ti se glasno porodi.  Na tom jastuku od snova ne želiš da se probudiš. Tahanyk

Najslađa tkanja serviram u modrilu tinte. Tu uroniš da se skriješ od buke u nepregledne dubine. Naslikam ti osmijeh ljutim višnjama na usnama od šećera. Ti potoneš u pogled iz kojeg nema povratka. Raduješ se bosanskom pilavu osjenčenom tonovima mljevene paprike. A ja ti dođem kao biber po pilavu, peče te grlo dok bez daha jedeš. Pripremim posoljenu čokoladu uz bosansku kahvu. Rahat lokum brzo dosadi. Uvijek negdje pomješam crvenu i plavu, ljubav i hranu. Ta umjetnosti se jednostavno može. Rečenicom "Ruke ti se pozlatile!" daruješ moje ekstreme što se preljevaju sa rubova naliv-pera u modre kapi tinte. A šta bi umjetnica mogla i poželjeti više osim da je utkana u tvoj DNK sočnim okusom višnje na usnama od šećera!? Tahanyk

Tebi sam skupljao zrake Sunca što su otkrivale drevne tajne ljudskih zabluda. Tebe sam tražio među zvijezdama što prkose tami noći. Gdje god sam kročio u mom pogledu je bilo tvoje ljutito nasmijano lice. U svakom dahu vjetra čuo sam tvoja čudna pitanja što neumoljivo kopaju do suštine. Moje vene kolaju tebe u svakoj kapi krvi. I kada te nema  najviše postojiš. Zbog tebe sam otišao u nedostupne predjele, i ove duše i zemljice Bosne. Otišao sam od svih i kad me ima, otišao sam da preživim. Postao sam skupljač kamenja. Kamenja koje govori i ječi na sjećanja stradanja. Možda mojih? Velikog i malog kamenja u koje je utkana ideja o životu sretnih koji su nesreće sami birali. Postao sam skupljač kamenja u koje su urezane tvoje pore, tvoj sjaj u očima i onaj smijeh djeteta. Kamenja koje priča sudbine onih što su pokušali preživjeti. Kao danas ja, kao sutra ja, kao ja u neraskidivom vremenu koje se čudno oteže da više boli. Kao ja kojeg nema u komadima duše što su je potrgali moji izbori....

Kad se dan istopi u noć, i utihnu obaveze gladnih, potrebitih i napaćenih, tada i car svoje odijelo poželi da odloži. I ostane on, sam protiv svih i sam za sve, a čovjek je stvoren slabim. Želi svoje urlike u nešto mehko da ušuška i pokrije. Duša mu drhti ko ogoljelo deblo pod udarima iluzije što mu se rastopila na dlanu kao kocka šećera u vodi. Iz noći u noć, jedna žena je uzela od svih oružja samo umjetnost da se za goli život bori. Iz noći u noć jedina nada opstanka joj je njena umjetnost. Umjetnost koja njegov strah i bol otpušta u plemenitost. Nije ona shrvana Lejla što čeka ludaka odlutalog u pustinji da nebeskoj prašini pjeva o nemogućoj ljubavi. Nije ona ni premlada Julija kojoj jedna loša informacija želju za životom poljulja. Nije ona trećerazredna glumica da bi si dopustila smrti da pojede život u jednoj naivnoj tragi-komediji od ljubavi. Ona je živa umjetnost, živa riječ što život znači, i njen i njegov. Umjetnost koja noćnu moru anestezira prije nego je transformira u rado...

KUD ĆU BOŽE Dosta je Bože, stvarno više ne može. Ispod ove kože više laži se ne množe. I ljubavi, dosta je.  Ne šalji polusvijet pod moje okrilje. Znaš i sam Bože da u ovu dušu više ne može ni kap bola, ni zrno razočarenja. Sve znaš, Bože. Skloni sve zvijeri i izgladnjele pse, skloni sve otrove. Pa valja jednom mrijet, i doći pod okrilje Tvoje.  A gdje ću ovakva, Bože? Kud s ovim zvijerima u grudima da Ti hodim, kud ću sa srcem kao rešeto, kud sa dušom krvlju vezenom? Ne mogu ovakva nigdje Bože! Tahanyk

Gdje smo se izgubili? Trčeći po bespućima iluzija i hedonizma. Predstave sa sakoima izvrnutih heklanih rubova. Haljine asimetrične kao etika bez morala. Bjegunce od samih sebe sa malo statusa i para zovemo nomadi, iako odavno stočari. Elitne statuse zadobijene u javnosti boemiramo, dok sirote su alkosi. Nikad više latentnih samoubica što furaju zdrave životne stilove presvučene ekstremima za zrno uzbuđenja da provjere jesu li živi. Tjelesni napori u očajničkom vapaju da dušu ušutkaju, sa skrivenom nadom da noga proklizi niz neku klisuru, te zovemo hajkeri. Dva aršina za sve uloge bez navigacije, pa ko preživi. Uglavnom levitiranja ni na nebu ni na zemlji. Teolog i geolog svaki u svojoj zaključanoj matrici. Na video klipovima sretni najtužnijih pokreta. Mirni kojima mišići nervozno trepere dok u mjestu tapkaju. Opuštenima šake bijele dok grčevito drže skute da im ne ode još ono malo laži. Stegnute ruke na prsima u pokušaju da ne odleti posljednja mrva ideala u koje su vjerovali. Pozorni...