RECI

Reci, nemoj da bude kasno. Mnogi nesretni hodaju po zemlji. Mnoge ljubavi zakasne zbog ponosa, zbog straha, zbog odsustva riječi. Mnogi liježu i bude se s tugom zato što nisu rekli. 

Reci, čemu strah? Svoj život svako od nas živi sam. Svoju tugu svako od nas na svojim plećima nosi. Reci, čemu ponos? Tuga kao rez žileta po jagodici prsta boli. Čežnja peče kao otvorena rana. Reci, jer čemu život vrijedi kad živi se po tuđim pravilima. Tuđa pleća tvoju tugu neće nositi, neće je čak ni razumjeti. Reci, jer vrijeme ne čeka. Reci, jer život ne čeka. Reci, jer ponos, strah i tuga su teret teži od smrti.

Reci, nemoj da bude kasno. Vrijeme što je donijelo čekanje nepovratno odnosi.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna