KOFER

Nazovi civilizacija nas je okovala svojim nevidljivim nitima loših vibracija. Prestali smo da osluškujemo naš želudac. Ignoriramo ga čak i onda kad vrišti na nas. A želudac uvijek zna. Zanemarujemo onu životnu struju koja prolazi kroz pršljenove i završava negdje na vrh glave. Nema tu mozga ni racia. Samo ta energija koja kola svim nevidljivim tokovima našeg bića je ono što postoji. 

Mislimo pobjeći. Da, može se pobjeći od objekata, od ljudi, od skoro svega. Pobjeći od sebe je nemoguće. Odlučujemo i znamo da je pogrešno, znamo da je put bez povratka. Zauvijek nestajemo u jednom svijetu noseći svoj kofer. Ne možeš baciti kofer. Lijepi se za prste. Želiš zaboraviti šta si bio, želiš oprostiti, otpustiti. Sve je u koferu  i odmičeš ga, a on se sve više lijepi. Gdje god pobjegli, naš kofer ide s nama. Ide ono što jesmo, ono što pamtimo, ono što nismo oprostili. Stalno punimo taj kofer. Sve je teži. Nekad pomislimo da više ne možemo da ga nosimo. Svaki put nas iznenadi snaga. Poslije svake nove stvari u koferu mi sve snažniji. I opet ga vučemo za sobom. 

Jednog dana, oslabit će tijelo, oslabit će um. Kofer se neće odlijepiti od naših prstiju. A mi ga nećemo moći više nositi. Leći ćemo na zemlju, gledajući sve te zvijezde na nebu i pustit ćemo se. Nek nas nose vjetrovi, baš onakve kakvi jesmo. Želudac će na svoj samrti samo još šapnuti: "Lijepo sam te molio ne radi to. Sam sebi si neprijatelj najveći." Čemu sad, kad život dosegne svoj kraj, da bi otišao u novi početak? Čemu kajanje, čemu žal? Sami sebi upropastimo jedino što je vrijedilo, ovo malo života. Lijepo je to narod rekao: Sam pao, sam se ubio. Zauvijek spaljeni mostovi, zauvijek zatvorena vrata, zauvijek izgubljeni ljudi zbog naših sitnih laži i velikih izdaja.  

Uredu je, imaš svoj kofer očaja, sam si ga pakovao, nosi dok ga ne otvoriš pred vratima Onoga koji odlučuje.

Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više