LUDA GLJIVA

LUDA GLJIVA


Ili da počnem sa Džejevom "Ne znaš ti kako je normalan biti, pa poludeti." Da, zapravo sve kreće od normalnog.
Pod to normalno se najčešće podrazumijeva da djelujemo u skladu sa nekakvim društvenim normama koje su smislili neki sasvim normalni ljudi za njihov pojam. I dok se mi što bi Seve rekla" kao volimo" i ja dodala dok smo "kao normalni" život je u sprintu na duge staze. I dok mi živimo "kao normalno" postajemo nenormalni. A onda kao nenormalni osuđujemo one što su zadržali makar malo zdravog razuma i odlučili da žive i zbog sebe, a ne zbog "normalnog" društva nenormalnih. I tako normalni postanu lude gljive u divljim šumama, jer su neuklopivi u "normalno" društvo nenormalnih. Lude gljive su iskoračile u svijet stvarnog življenja gdje istina ima okus kiselog mlijeka kad očekujete slatko, pa nakon nekog vremena shvatite da je okus kiselog mlijeka zapravo osvježavajući i da se slaže uz mnoga dobra jela.
Imam tu sreću da poznajem dosta ludih gljiva. Njihovi okusi me najčešće šokiraju, ali unose svježinu. Jednom kad postanemo lude gljive nikad više nas ne mogu servirati na njihovim "normalnim" menijima, jer ko zna ako nas pojedu mogu umrijeti ili možda živjeti svoje autentične sebe. Moraju iskoračiti u svijet rijetkih normalnih, a šta ako im se svidi??? Nisu lude gljive za svakoga.
Tahanyk 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna