SEHARE BESMISLA

SEHARE BESMISLA 

Penjala se stepenicama. Ne, ne onako ženski i ni nalik na gazelu. Njeni koraci su bili nekako najviše dramatični. Svaki dodir njene cipele sa novim stepenikom je u mojoj glavi slikao upitnik. Šta je to gore čemu trči? Ko je to gore koji je čeka? Već joj čujem i dah, isprekidan, ubrzan. I sitne graške znoja se skupljaju na rubu kose. Skoro da već ostaje bez daha, ali ni to lupanje srca, siguran sam da ga čuje u grlu, ne usporava njen korak ni za djelić vremena.
Evo je na posljednjem stepeniku. Pogleda vrata kratko i oštro. Rekli biste prekratko, ali za takvo sječenje pogledom sasvim dovoljno dugo. Hvata šteku. Ja već umirem od radoznalosti. Zaškripaše vrata pri otvaranju, nemoćna čak i onako masivna, da se odupru odlučnom stisku. Duboko diše pokušavajući vratiti normalan ritam. Utrčavam prije nje u prostor kojem je tako trčala. Soba je bila ogromna, prostrana sa velikim staklenim portalom. I da, bila je prazna, toliko prazna od svega i od ničega. Pogledah je. Oči joj prekri veo razočarenja. Ljutito odbaci cipele na prazan pod i onako bosa stade na sred sobe.
Veo zaigra u njenim očima kao da je na laganom povjetarcu dok je netremice zurila u neke daljine. Okrenuh se za njenim pogledom tražeći povjetarac koji je uskomešao veo razočarenja. Na staklenom portalu kišne kapi su slikale neodređene oblike, a mokre linije su bojile posljednje zrake sunca. Neki prirodni vitraž bez ljudske ruke. I upravo mi je jedna kap isplazila jezik. Zamalo se glasno ne nasmijah. 
A šta je ona vidjela, ona koja se nadala, koja je tako žurila? Da li neke daleke planine? Kućicu od Hajdi i djeda? Da li brojevne nizove sa nekim smislom samo za nju? Da li stihove ili prostranstva pučine? Da li paukovu mrežu ili obrise nekog lica? 
Neke prazne sobe su sehare besmisla ukrašene našim smislom. A ona je možda ipak tražila svoju sobu smisla! 
Tahanyk

"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više