JAVI SE

JAVI SE

Noću je muk, a dan je pravo pozorište uvrnutih glumaca. Nisam rođena za unaprijed napisan tekst, pa improvizujem. Šta da se radi? Svako onako kako mora.

Imam seriju osmijeha od a1 do ž8 za komedije i satire. A suze, eh to već spada u domen snova. Budila sam se iz noćnih mora sa slanim tragom na obrazima dok grlim ledene jorgane. I sebe sam ljubila da otjeram utvare što se u snove uvlače. Navučem javu kao svečanu haljinu i nabacim osmijeh g7 za takve situacije, ustanem do prekidača za svjetlo. Na svjetlu sve izgleda običnije. Gledam u telefon u svaka doba noći, jer dan i noć su mi se posvađali, davno, ni sama ne znam kad. Znaš, telefoni rijetko zvone i poruke se zaglave u vibracijama svemira kad usni ovaj maleni grad. Spasavam od noći ono što se spasiti da. Malo muzike dobro dođe dok se sprema novi dan i glumci odmaraju svoja umorna tjelesa i duše za nove predstave. U novom danu ću svakako da improviziram.

Javi se, zar ne čuješ ovaj tihi glas. Javi se, ta noć je za one poput nas. Javi se dok spava ovaj mali grad. Javi se, zar ne vidiš da ne volim san. 

Tahanyk