MISAO, PERO, ČITALAC

MISAO, PERO, ČITALAC 

Pero krene po papiru, nesigurno. Drhti mu hod, kao i misao piščeva što se probija kroz gomilu ćelija. Linija se, sa svakim novom riječi koja se prelijeva preko ruba pera, sve jače utiskuje u papir. Misao hvata mah niz sinodu kreacije i sjećanja, vaja ćeliju i slijeće niz tobogan u onu malu sigurnu luku u kojoj će vječno ostati zapisan njen trag. Moždane amplitude varniče dok usijecaju svoj put. Papir se uvija pod pritiskom misli. Trag tinte prodire u tuđi um. 
Misao se porodila, napokon, iz skučenih tmina moždane materice. Oslobođena tintom na stranicama knjiga pleše svoj zavodljivi ples u umu čitaoca. Razmješta mu sjećanja, i mijenja im ton, bol, ukus i boju. Kod jednog jedno, kod drugog drugo. 
Svaka knjiga je napisana onoliko puta koliko bude pročitana ona porođena piščeva misao.
Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više

Na tom jastuku od snova

Slika
Na tvom jastuku od snova mrsiš moje kose.  Na tvom jastuku od snova čuješ kako se zvonko radujem. Na tvom jastuku od snova držiš me čvrsto za obraze. Na tom jastuku od snova prosipaš po meni poljupce. Na tom jastuku od snova suze pretvaraš u bisere. Na tom jastuku od snova ti mirišem na mošus. Znaš koliko ga volim! Na tom jastuku od snova moje čudno ime ti se glasno porodi.  Na tom jastuku od snova ne želiš da se probudiš. Tahanyk
Pročitajte više