Kako izgleda duša



Oko nije, 

a iza njega se krije. 

Voda nije, 

u korito se teško svije. 

Zemlja nije, 

tu privremeno bdije.

Vatra nije, 

ne uništava već zrije. 

Mirna nije, 

sa nefsom se bije. 

Vjetar možda je, 

jer dahom živa je.

Pamuk možda je, 

jer mehka je.

Čelik možda je, 

Jer čvrsta je.

Nebo možda je, 

Jer nepregledna je.

Mreža možda je, 

Jer pamti sve.

Ne znam kako izgleda duša. Liči na nevidljive nizove jedinica i nula koje se pretvaraju u tekst i slike. Ili bakterije koji održavaju sisteme daleko ispod osjetljivosti naših čula. Znam samo da boli i da voli. Znam da rane molitva joj šiva. Trombociti su joj sačinjeni od zahvala pomoću koje srasta. Znam da tijesno joj je u koži ovoj. Ona zna da je najmanji zajednički nazivnik linearnog vremena, sad, koje najkraće traje. Onom vječnom uspješna se raduje. Manje uspješna strepi od tog puta. Znam da kroti tajne spoja prolaznog gosta i vječnog dosta. 

Molim ovo tijelo da je sluša i intelekt da siđe sa podijuma gdje pozira kao uvrijeđena mlada. Zadatak uma je biti konac u svim rastavljanjima i sastavljanjima Maestra, koji stvori krojača i dade mu ime duša.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna