Ukus oblaka


Ademovoj jabučici su tijesne riječi na fluidnoj podlozi digitalnog papira. Bilo ti steže dah. Pritisak u ruci ostavlja pregrub trag na vlažnom platnu. Pogled ti odsutan u nedosanjan san. Mašti je korijen neposluh. 

Vreo vjetar ti golica vrat. Kist se znoji u ruci. U tvom pogledu isparavam kap po kap. Grčevito me kondenzuješ u oblak sa punjenjem od čokolade. Daješ mu štih eukaliptusa za osvježenje. Nekoliko poteza s tonom rustikalnih iglica crnog bora po dnu od vlastite sjene. Sve začiniš sa nekoliko kapi slatko-ljutkastog soka limete. 

Vlažan kist ti pregrize oblak. Stežeš me da ne nestanem. Ja ti lijeno curim niz prste, poput jesenje kiše. Nutrina moja od tečne čokolade sa pijeskom cimeta se sporo razljeva. Za vene ti se lijepim. Cimet ti peče ademovu jabučicu. Sporo gutaš svoj neposluh u kojem si zasadio maštu sa ukusom oblaka.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna