Miriše mjesec




Na rubu oblaka što talasa sjene mjesec se njiše. I miriše. Na nostalgične kiše po sarajevskim kaldrmama.

U vrhu ćutim tonove narandžine kore. Uvlačiš se u moje pore. Mudrac stari šalje mi tvoje tratinčice okupane mirisom svježe pokošene trave. Po kojoj trčiš bosa. Zabada mi iglice smreke u dušu k'o čavle. Po uzglavlju prosipa cvijet divlje nane na koju ti miriše kosa. Dodaje mi tvoju oporu aromu lovora sa notom ljutog bibera. Obujmio te plaštom ljiljana meni na dar. Mjeseče zar malo je meni ova žar? Što popila bi otrov k'o da je nektar života.

Noćas mjesec miriše na sve tvoje pitome i divlje note, tiho, sasvim tiho da jastuk ne čuje.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna