Dosadašnji period društva je obilježen Dekartovom izrekom: "Cogito ergo sum!" - "Mislim, dakle postojim!"
Nesvjesni ili polusvjesni težine ove izreke, mi kao pojedinci, a samim tim i cijelo društvo razvijamo ego ili nefs, materijalno stavljamo u prvi plan, postajemo forma. U koju smo seharu složili svoju nutrinu po kojoj je odavno prašina pala? Koju stranicu religijske knjige smo zatvorili zatvarajući vrata svog duha ili ruha? Kada je ormar postao prepun stvari koje ne koristimo, a kupujemo nove za koje više nema mjesta? Koliko nam je postalo važno koji automobil vozimo, a ne kome prevoz do odredišta olakšavamo? Da li smo postali prazna školjka iz koje je biser davno ispao? Jesmo li forma ili suština? Jesmo li misao ili emocija? Odakle početi potragu za samim sobom?
Imam mogućnost da biram između "Mislim, dakle postojim!" ili da idem korak naprijed pa da:
Osjećam, dakle postojim!
Nesvjesni ili polusvjesni težine ove izreke, mi kao pojedinci, a samim tim i cijelo društvo razvijamo ego ili nefs, materijalno stavljamo u prvi plan, postajemo forma. U koju smo seharu složili svoju nutrinu po kojoj je odavno prašina pala? Koju stranicu religijske knjige smo zatvorili zatvarajući vrata svog duha ili ruha? Kada je ormar postao prepun stvari koje ne koristimo, a kupujemo nove za koje više nema mjesta? Koliko nam je postalo važno koji automobil vozimo, a ne kome prevoz do odredišta olakšavamo? Da li smo postali prazna školjka iz koje je biser davno ispao? Jesmo li forma ili suština? Jesmo li misao ili emocija? Odakle početi potragu za samim sobom?
Imam mogućnost da biram između "Mislim, dakle postojim!" ili da idem korak naprijed pa da:
Osjećam, dakle postojim!
Primjedbe