LJUBAV



„Rastanci su za one koji se vole očima... Za one koji se vole dušom rastanak ne postoji.“
                                                                                              Dželaludin Mevlana Rumi

LJUBAV

Nijedna dosadašnja definicija ljubavi nije se pokazala dostatnom da tačno objasni kakva emocija je ljubav. Mi nismo ovdje niti da se bavimo naučnim objašnjenjima. Za sve nas ljubav je ono nešto samo nama specifično, ispunjava nas srećom, a nekad i boli. Korijen boli je zapravo u strahu, strahu od gubitka, strahu od neuzvraćanja, strahu od povrjedjivanja. Ljubav smo osjetili u mnogim njenim oblicima kao: ljubav prema roditeljima, braći i sestrama, prijateljima, djeci, osobi suprotnog pola, državi, hobiju, prirodi i njenim ljepotama. Svaka od tih ljubavi je različita, ima drugu dimenziju i način voljenja. U ljubavi mi se zapravo brinemo o dobrobiti voljenih. Ljubav nije uvijek nježna, čak ponekad i gruba. Tako majka mora nekad biti gruba prema svom djetetu da ga nauči, a uči ga kako ne bi samo sebe u životu povrijedilo. To ne znači da ga manje voli, niti da nju to ne boli, ali dugoročan cilj o dobrobiti djeteta je ono čemu teži.

Kada bismo iz ljubavi odstranili sve strahove koji nas ometaju u voljenju ne bismo zapravo doživjeli iskustva tuge, ljubomore, nervoze. Prepustili bismo se joj se kao rijeci koja nas vodi u neistražene dubine okeana, bili bismo ispunjeni samim time što volimo, a ne bismo tražili zauzvrat voljenje. Mogli bismo voljeti bezuslovno u čistom obliku ove emocije koja ima razna imena. Bili bismo oslobođeni od drugih, od okruženja, od svih normi. To bi zapravo značilo savršen svijet.

Zašto sebi ne dopustimo da zaronimo u okean čiste ljubavi? Šta nas sprječava da živimo tu emociju intenzivno? Zašto nismo u stanju da volimo prvo sebe svoje klempave uši, svoju tešku narav, svoju nesavršenu formu-tijelo, svoju dušu i prljavu i čistu? Zašto ne prihvatamo svoje nesavršenosti kao dio savršenstva? Zašto dozvoljavamo strahovima da nas odvoje od ovog čistog osjećaja? Ko im je naredbodavac, duša ili ego? Čije divljenje treba vašem egu, čije norme pokušavate zadovoljiti? Vlastite ili nametnute?
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više