DEMO, HETERO i HOMO

“Moj politički ideal je demokratija. Poštujmo svakog čovjeka kao biće i ne pravimo ni od koga idola.”

Albert Ajnštajn

 

DEMO, HETERO i HOMO

Demokratija je izraz nastao u staroj Atini od riječi demos-narod i kratija-vladati. U prvim oblicima demokratije većina je donosila odluke u odnosu na manjinu. Kroz njen dalji razvoj, sve više je počela da se udaljava od svoje biti, te tako danas manjina donosi odluke za većinu, a sve nam se servira kroz izraz „posrednog“ učešća u vlasti putem izabranih predstavnika. Dakle, isprva je većina bila ta koja je donosila odluke.

U toj većini je smatrano da je normalno da muškarac i žena stupaju u ljubavne i seksualne odnose, između ostalog zbog produženja ljudske vrste. Tako su se nekad sklapali brakovi izmedju muškarca i žene. Tu su obje strane nadopunjavale nesavršenosti one druge strane. Muška mišićna snaga se dopunjavala sa delikatnom emotivnošću žene u podizanju potomstva, hranjenju, voljenju, odgoju i obrazovanju. Izraz hetero se koristi u složenicama i znači drugi, različit. Dok smo prihvatali hetero valjda smo time prihvatali i različitosti u cilju nadopunjavanja onoga što mi nemamo. Heteroseksualni brakovi su nam u ne tako davnoj prošlosti bili normalne zajednice ljudi, prihvaćene i blaogslovljene kroz tri najveće monoteističe religije svijeta. Hetero zajednice su imale svoju svrhu produžetka vrste. Nije uopće bilo potrebno naglašavati prednosti takvih zajednica. Demokratija je osim dobrih strana koje ima ili je zapravo imala uvela i pravo svakog pojedinca na izbor, slobodu govora i ponašanja. I zaista je uredu da svi imamo slobodu da se izrazimo sve dok to ne narušava cjelokupnu zajednicu. U toj istoj demokratiji nije dozvoljeno ubiti drugog čovjeka, bez obzira na to što imamo slobodu govora i ponašanja. Dakle, ta sloboda je ipak prilično ograničena etičkim normama. S druge strane dozvoljava slobodu seksualne orijentacije. I to bi bilo uredu da nije otišlo predaleko. Tako se u društvu javlja homoseksualnost koja je da se ne lažemo uvijek postojala. Izraz homo označava isto, pa bi homoseksualnost bila privlačnost ka istom polu. Homoseksualnost se kosi sa principima produženja vrste, jer zapravo prirodnim putem je nemoguće doći do začeća djeteta izmedju osoba istog spola. Dakle, radi se o zadovoljenju emotivnih potreba i potreba za nekom vrstom užitka. I sve to ne bi bio nikakav problem da se nije desila jedna kontroverza kako to obično biva kad se u nečemu pretjera. Danas imate heteroseksualne parove koji sve rjeđe stupaju u bračne zajednice i homoseksualne parove koji traže zakonska odobrenja da stupe u bračne odnose. I to još ne bi bio problem, da situacija u svom pretjerivanju nije otišla još malo dalje. Danas svakodnevno gledamo gay parade. Razmišljam za šta se bore. Niko im nije zabranio da vole koga hoće i kako hoće. Popularizacija jedne anomalije raste velikom brzinom. Mediji nam sve više ispiru um u smislu ne da samo prihvatimo pravo izbora pojedinca drugačijeg od našeg, već to postaje globalni trend  u kojem još malo neće biti normalan heteroseksualni odnos, a time ni produžetak vrste. Pitam se je li to neko radi s namjerom? Ko je čoban koji putem mass medija tjera svoje ovčice daleko od zelene livade? I zašto?

Jedne prilike se nalazim u situaciji da se upoznajem s momkom. Pruža on meni ruku i govori: „Ćao, ja sam XY, homo.“ Zastala sam u čudu, jer nikad u životu nisam nakon imena, dok se predstavljam, rekla svoju seksualnu orijentaciju. Zapitala sam se da li treba da kažem: „Zdravo, ja sam YX, hetero.“ U trenutku sam ostala zatečena razmišljajući čemu potenciranje seksualne orijentacije u momentu upoznavanja. Lično to smatram pretjerivanjem, naročito pri upoznavanju i ne vidim ništa suvislo čime bih to objasnila. Jer zaista koga briga koje sam ja seksualne orijentacije ili on.

Međutim, kako vrijeme prolazi vidim da će u demokratiji, gdje po izvornoj zamisli većina vlada, ostati šaka heteroseksualaca koji će morati da se bore za prava produžetka ljudske vrste i bit će smatrani nenormalnim, seksualni odnos u kojem je moguće začeće bit će na margini društva. Kojeg društva? Društvo će biti svakako na izumiranju, jer ipak smrt je jedino što nam je zagarantovano. Neće biti novih naraštaja i tako možda je ovo put kojim žurno kročimo ka svom kraju. Demokratiju smo razvili da poboljšamo civilizaciju, a napravili smo oružje za depopulaciju. Ovoj civilizaciji svakako ne bi bio prvi put da radi na samodestrukciji. Ovo vrijeme je svakako sve osim demokratije, a najviše liči na homokratiju. I to ne mislim kroz prizmu seksualne orijentacije, već osnovnog značenja riječi homo-isti i kratos-vladati. Vladavina istih, a svi mi koji smo po bilo čemu različiti (izgledu, boji, stavovima, mišljenjiima, hobijima, voljenju, životnom stilu), za nas tu neće biti mjesta. 

Tahanyk