LETJETI SA DIVLJIM PTICAMA
Tahanyk
Bilo je to davno, prošlo je mnogo godina. Sjećam se magle kao tijesto za palačinke. Bilo je hladno kao večeras. Bilo me strah tada, danas više straha nemam. Sjećam se kako je naš susret bio ukusan kao palačinka namazana nutelom. Ta noć je neizmjerno ličila na ovaj tvoj večerašnji rođendan. Ja sam bila bjegunac iz kaveza, a ti si držao ključeve u svojim rukama. Otključao si vrata na kojima su baglame odavno zahrđale. Sjećam se i straha i ugodnog nemira kad mi je krilo dohvatio vjetar. Otvorio si vrata na koja je ova zaboravljena ptica zaboravila da postoje. Morala sam odlučiti ili se pustiti ili ostati.
Raširila sam krila u zagrljaj novom životu. Krv je strujala mojim tijelom. Odlepršala sam u nove zore opijena maglom, kišom, suncem i cvijetom. U svom letu vidjela sam mnoge ljude u kavezima. Vidjela sam kako traže ključ za bjeg. Vidjela sam strah u njihovim očima kad ga nađu i vidjela sam drhtave ruke iz kojih ključ ispadne. Vidjela sam nesretne koji kaveze nazivaju životom. Istina kavez su umjesto slobode odabrali slobodnom voljom. Vidjela sam one koji vape za pomoć i njihove urlike u dugim zimskim noćima, u hladnim posteljama u kojima ni ljubav ni strast više nisu nalazile svoje mjesto.
A letjela sam sa divljim pticama. Letjela u nebeska prostranstva. Letjela sam u oluje i vozila se na toboganu munje. Osjetila sam strah, taj mučni strah od nepoznatog. Pljunula mu u lice i nasmijala mu se. Strah je najveći manipulator. Zagrlila sam tu strašnu slobodu koja me odvela u riznice neistraženog. Svako jutro radost dođe i zaškakilja me kao sunčev zrak po nosu da me razbudi. Povede me na neistražene litice. Svaki dan saznam sve ono što nisam znala o sebi. Svaki dan pomaknem vlastite granice, jer društvene za mene već odavno ne važe.
Evo nosim ključ za bijeg. Evo ga u rukama. Dajem ti ga. Šta ćeš uraditi, to samo ti znaš? Letjeti sa divljim pticama je samo za one luđački hrabre.
Primjedbe
Objavi komentar