SVJETOVI
Tahanyk
Imaju ta tri svijeta. Postoje paralelno u ovom vremenu. Ponekad se čudno prepliću, vezu neku priču kojoj ne znamo ni uzrok ni posljedicu. U njima se život odigrava.
Ima ovaj svijet, obični svijet malih ljudi, svih nas adaptiranih na društvene norme. Svih nas koji se pristojno osmjehuju, svih nas koji smo naučili govoriti te lijepe riječi izvini, hvala, oprosti, svih nas koji se uljudno pozdravljamo, svih nas koji poštujemo pisane i nepisane kodekse ponašanja i oblačenja, svih nas koji obavljamo sve one svakodnevne male stvari. Zapravo, svih nas koji smo neizmjerno dosadni, ukalupljeni, ali jako je važno da smo ljubazni, pristojni i kontrolisani.
Ima ovaj drugi svijet. Ovaj koji otvaramo samo u najcrnjim noćima. Svijet u kojem se borimo sa svojim demonima. Ovaj mračni svijet koji nastaje iz klice zla u ljudskim srcima. Ovaj mračni svijet koji pobijedimo za hatar ovog običnog svijeta. Ovaj svijet kojeg duboko skrivamo jer ga se plašimo. Svijet u kojem vlada naša priroda zla.
Ima i ovaj treći svijet. Njega ponekad otvaramo kao začin ovom običnom. Taj veliki svijet u kojem si samo ponekad dozvolimo da zaplivamo. Svijet u kojem nema pravila, svijet u kojem je življenje igra, svijet u kojem nema posljedica. To je igra, radosna, trenutna. To su svi oni dani koji oblačnom nebu poklone ogrlicu duge. Taj momenat u kojem su čuda moguća. To je znate, onaj dan, kad dođete do ulaznih vrata i ne prepoznajete ih, jer zapravo i nisu vaša. I ne ljutite se, ne optužujete se. Simpatične su vam vaše greške. Pa nije to neka tragedija, naći ćete valjda ta vrata. To je onaj svijet u običnom danu kad jednostavno i lako kažeš šta želiš, i neke vile i vilenjaci ispune tvoje želje u tom gotovo nestvarnom trenu. Svijet u kojem riječ ne robuje okovima. To je svijet Alise u zemlji čudesa, gdje nema granica i sve je moguće. Svijet u kojem si ono što jesi, a svaki put se iznova iznenadiš šta jesi. Naprosto dani kad ne možete vjerovati da to vaš glas izlazi iz usta oblikovan u čudne sklopove riječi za koje ne znate odakle dolaze, pa se iznenadite.
I tako živimo ovaj mali, oskudni, obični svijet iz dana u dan. A u nama ogromni svjetovi, nepregledna prostranstva oblaka i podzemlja. Svjetovi u kojima nema razdaljina, prepuni čudnih vila i zmajeva, svjetovi nesitraženog sopstva. Šteta je što unutrašnja bogatstva mijenjamo za siromaštvo prilagođavanja.
Primjedbe
Objavi komentar