INFICIRANI

Nije to bio bezazlen razgovor. Nismo se tada ni prvi put sreli. Um ne pamti, duša se sjeća. Naš prvi susret je susret onih koji se znaju već. Onih koji su već plesali divlji ples.

Jeza me obuzima od osjećaja da se poznajemo već odavno, a prvi put gledam tvoje lice. Poznajem svaki prevoj, trzaj, svaki mišić, svaku kost. Sakrivala sam ti se iza ispisanih slova na papiru. Sakrivala sam ti se iza svih svojih maski. Sakrivala sam ti se iza bezobraznog dekoltea i drskog dizanja brade. Sakrivala sam ti se iza bezbroj svilenih koprena. Sakrivala sam ti se iza nježnog cvijeća. Sakrivala sam ti se, jer nisam mogla pobjeći od tebe. Skinuo si. Skinuo si sve. Strgao si sve koprene, razmazao svu lažnu šminku. Papir sa svim mojim slovima si koristio kao žilet koji se zarezivao u moje meso. Mojom krvlju si slikao svoje demone. Moju krv si koristio kao preljev po svojim desertima. Tvoja destrukcija je bila nezaustavljiva infekcija koja je razarala moje tijelo i dušu. Čuvao si me za ruku dok sam ostavljala svoj posljednjih dah. Uništavao si strukturu nedodirljivosti da bih se ponovo rađala.  Sjećam se groznice u kojoj sam umirala. Sjećam se plamena u kojem sam se topila.  Sjećam se bola s kojim sam se ponovo rađala. Sjećam se kisika kako odvaja plućnu maramicu dok ponovo dišem. Nisam mogla pobjeći ni tada, ne mogu ni sada. Ne možeš ni ti. Susreti su suđeni.  

Znam da osjećaš da smo i u ovom životu zapeli. Znam da znaš da ne možeš pobjeći kao ni ja. Znam da se ne možeš zaustaviti. Inficirani smo nekad davno istim demonima. Oboje znamo da je tijelo samo most do duše. A za nas je jedino duša valuta.
Tahanyk

"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više