SLUČAJNO OPSJEDNUTI

Tahanyk

Ulazi u mene taj vrag što razmazuje moju krv po zidovima vena. Zalijepi se za tvoj pogled. Stopi se sa odrazom u ogledalu. Grad spava, rano, sutra radni je dan. Očima tražim sjene po plafonu. Kako prokleto liče na slova tvog imena! Vojnik sam na bojnom polju vlastitih iluzija. Spuštam na pod oružje uma. Đavo odnosi pobjedu, trijumfalno se cereći iz mobitela.
Zgrabim taj prozor u svijet, znam da si na nekom kilometru interneta. U svakoj slici, u svakom polovičnom stihu ćutim tragove. Tragove skrivenog komuniciranja. Prepoznajem stih. Danas sam istom pjesmom sama sebi oprala mozak. Možda je telepatija? Ko će to znati? A nemam hrabrosti da te pitam. Kroz kičmu mi krenu žmarci od slučajnosti. Nisi mi niko, nisam ti niko. Slučajno smo sinhronizovani na istoj frekvenciji. Slučajno razmišljamo o istim umjetnicima. Slučajno se diskonektujemo od sebe. Slučajno je sve u isto vrijeme. Slučajno ti visim na profilu. Slučajno ti mijenjam ime u imeniku. Bijesna što gubim kontrolu zovem te "Frida bitch". Režem trešnje. Gledam kako im slatka krv klizi po mojim prstima. Slučajno oboje ovaj mrak zamaskiramo umjetnošću, narod tako lakše proguta. Slučajno znam da se trudiš da me ugušiš u sebi. Radim to i ja. Znam da sasvim slučajno, svaki oblik oblaka, svaki cvijet, svaka kap vode i krvi, svaki kontrast boja nekako ti liči na mene. Slučajno znaš da se iza naših nevinih osmijeha krije lijepa tama koju samo mi vidimo.
Strah u kostima. Rijetko sretneš sebe u tijelu drugog čovjeka. Ostavi telefon! Urla moj um. Već zora je. Đavo još slika po nama krvavim trešnjama. Slučajno smo opsjednuti istim demonima.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar