KO SAM JA
Večeras ne plešu utvare svoj ples pod stravičnim maskama. Večeras je nebo boje tinte. Razljeva se po mojim stranicama. Večeras ću da izmislim nove riječi i stih što šapuće kraj uzglavlja.
Ostavljam noćas krvave sintagme da ne plaše druga buđenja. I one strahove što u sebi nose riječ sutra sam u sef zaključala.
Hoću da te upoznam. Tebe, da, tebe iz ogledala. Ko si ti bez ožiljaka i bez nadanja?
Veče ne miriše na praštanja. I negdje je odlutao i onaj slatkast okus stradanja.
Ko sam ja bez okusa krvi, bez boje žuči, bez imaginacija? Ko sam ja onda kad su moji dijelovi cijeli? Možda te zadržim, da, tebe iz ogledala.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar