NEKA SPAVA
Nikad nisam razumjela pojam prave, suviše beskonačnosti i monotonije. Uvijek su me htjele neke krive, oštre, čije putanje ni sama nisam mogla predvidjeti.
A ti si u meni vidio onu koju sam izgubila na krivudavim cestama. Slikaš mi onu mene koja je davno morala da umre. U mom umu i sjećanje na nju je već odavno izblijedilo. Ne pamtim joj ni glas, a ni osmijeh. Gubim je ispod sarajevske magle. Ne, ona ne smije da postoji u ovom svijetu u kojem ožiljke odavno ne brojim. Znaš, i neki brojevi idu do beskonačno.
Trčala sam po svojim krivim i derala koljena. Ranjavala sam i samu sebe kada najviše boli. Našla sam svoje mjesto pod ovim kišnim nebom baš iza posljednjeg oštrog zavoja. Tamo gdje neće više nikad da me boli.
Ne diraj tu djevojčicu, pusti je neka spava, nije ti ona za ovo ovdje. A ova ja može preko svega, samo preko sebe više ne.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar