OKEAN POLJUBACA
Pokrivam se jorganom šapčuće tišine. Urlici zamiru između mozga i jezika. Anesteziram svoje bijesove. Nek im je lagan san.
Zaranjam u jedan neobičan okean. Okean poljubaca koji šapuću tišine. Okean u kojem je ljubav jedini imperativ. Okean u kojem od svih lica postoji samo prvo množine. Okean u kojem se ego topi kao čokolada na suncu. Okean u kojem voljenja nisu strateške igre. Okean u kojem nestajanjem postojiš.
Urlici umiru u šapatu tišine. Tu gdje nestajem, tu postojim. Gubim se u okeanu poljubaca, a rađam se na morskoj pjeni. Nestaju udari urlika dok bilo kuca u šapčućoj tišini.
Tahanyk
U ovakvom okeanu bih plivala bez straha...
OdgovoriIzbrišiSlikovito, snazno, inspirativno, senzibilno i senzualno, rijeci nanizane tako u kojoj sva cula uzivaju...
Hvala Aida, svi mi zaslužujemo ovakav okean, a nadam se da ćemo ga i dobiti 😀
Izbriši