TRI STEPENA OPROSTA 

Seciram oprost po nivoima ovih dana. Dođoh do trećeg stepena, a ko zna koliko ih je još. 
Prvi stepen koji se najčešće olako uzima i najčešći u upotrebi je "Bože, oprosti mi." Tražim suštinu ispod riječi "Bože, oprosti mi" koje se prečesto izgovaraju bez aktivne misli o oprostu. Zadovoljenje same forme jezika pri izgovoru ne oslobađa našu dušu. A pozvati Milostivog radi forme liči pomalo na grijeh. 
Zakoračih korak dublje i spoznah da traženje nečeg što ne možeš dati je put besmisla. Pa zatražih prije neki dan od Boga da mi da sposobnost da ja drugima opraštam, to je drugi nivo oprosta. To je opraštanje dželatu koji je nanio bol koji još uvijek prži vašu dušu. Kolika li bezgranična nesebičnost mora ležati da se bude sposoban opraštati nanijetu bol? 
Učini mi se da dođoh do suštine. Ali oprost je ko glavica luka koja se lista i štipa za oči. Lako je drugima oprostiti, jer si ti taj koji prima izvinjenje. Ali kad si onaj koji daje izvinjenje i to ti je izvinjenje čak primljeno odmotava se još ljući sloj oprosta. Oprost samom sebi. Znaš da si pogriješio, svjestan si. Spreman si posvjedočiti grešku jezikom i kažeš "Izvini"  i izvinjenje je primljeno, jer taj neko je savladao drugi stepen. Ali to nije dovoljno. Tada dolazimo do trećeg nivoa oprosta, oprost samome sebi. Kolika li mora biti ljubav prema svemu što je On stvorio uključujući i nas same? Onog koje poznaješ najbolje, onog lošeg sebe koji u tebi živi, onog sebe kojeg ili nisi svjestan ili ne možeš da popraviš. Lakše je oprostiti drugim ljudima nego samome sebi čak i onda kada ti drugi oproste.
A šta sve zamjeramo drugima, a šta sve činimo drugima, kakvu li se dobru usuđujemo nadati na prokletstvu neopraštanja?
Sjeme oprosta je umetnuto u ruku istine. Popila sam noćas serum istine koji se sastojao od mog "izvini" i nečijeg "opraštam ti". Istina čovjeka vodi ka slobodi. A čovjek sam sebi je strožiji sudija nego drugima. 
Ne znam koliko još slojeva ova glavica oprosta ima. Ne znam zaista, trenutno savladavam  treći. Opraštatelj može i bez mene da živi. Tražim suštinu oprosta, da mogu i ja nastaviti sa sobom. Dijelim "izvini" svim mojim greškama, a molim Njega da mi da sposobnost da sebi oprostim. 
Tahanyk 
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više