A KOGA TO IMA 


Uvijek sam tu, osim kad me nema. Izgubim se nekad u digitalnoj gužvi, ali mi svejedno. 
Tamo nas sve razlože i postajemo svi jedno, samo nule i jedinice. I sve moje boje i sve tvoje crne tonove pretvore u cifre. I sve moje riječi i sve tvoje fotografije pretvore u nerazumljivu matematiku. 
A ja bih pisala možda o crvenim gaćama na nekom planinskom čovjeku, a ti da uslikaš te gaće pa se ono potpišemo photo by Planinski čovjek, written by Haljina od čaja. Možda bi naš umjetnički uradak dodao svijetu malo mirisa i smijeha. I prije nego nas naredaju kao nule i jedinice neuroni tijela bi zapamtili trenutak ludosti. Znaš, tamo odem kad me nema. I sjedim sa Henri Lautrec-om u Moulin Rouge-u i tražimo skupa istinu u crvenim gaćama. I razmišljam kako je dobro što nisam uložila u silikonske grudi, pa mogu pronaći odgovarajući grudnjak za tren oka. Ipak obilazak svijeta podrediti sisama bio bi prevelik gubitak za dušu.
Tu sam uvijek, osim kad me nema. A tada ćeš me naći tamo gdje su sise svih obima rastočene u nule i jedinice, a samo duša cijela pluta.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna