LJUBAV BEZ ROKA TRAJANJA 

Kockala sam se sa zvijezdama i od mliječnog puta napravila trkalište. Među planetama sam razvukla slackline i igrala se. I snu sam otkaz dala, jer šteta je spavati u jeku zabave. Plesala sam do iznemoglosti svakog mišića. Kurvala sam se sa svim oblicima sreće. 
A tek kako sam padala iz kosmosa. Prva stanica mi vodena površina. Put znam napamet. Zvijezde pogase svjetla i svijet se okreće bez mene. Oblaci se grupišu i spuste iznad mog tijela koje se ne opire. Mistični tonovi naja iz morskih dubina mame me. Stežem sopstvene ruke oko vrata da brže propadnem do svojih demona. Raduju mi se. Tuga je nestrpljiva, nedostajem joj. Svaki put mi pokaže novu baštu besmisla u kojoj žubore šadrvani krvi, i smrt uči da hoda. 
Tuga mi oprašta sva moja kurvanja sa srećom po vasioni, sva moja igranja i sva moja davljenja. Iz nje sam se rodila bolnim krikom prvog udisaja. Kod nje uvijek ima mjesta za sva moja izdanja i stanja. Jedino ona nikad me nije izdala. Ljubav između tuge i mene je jedina ljubav bez roka trajanja. 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna