IZGUBLJENI I ZALUTALI 


Hodala sam po neznanim cestama između hiljade grijehova. Kajala se, obećavala sebi da neću više nikad i sebe lagala. 
Ljubila sam, voljela sam, padala sam, plakala sam i preživljavala. Nalazila sam slične meni. Lutali smo, a nismo bili izgubljeni. Lutali smo iz grijeha u grijeh tražeći izvornog sebe. Onu stvarnu ljudsku prirodu bez maske kolektivne glume. Na tankoj granici koja dijeli kurvu od svetice i kurvara od sveca. Onaj tanak most između morala i nemorala. Dotakli smo zlo u nama golim rukama. Ono zlo duboko ukorijenjeno u dnu svakog bića i pogledali ga u lice. Jednom, bez straha, ono isto zlo koje izgubljeni, oni što nisu zalutali s glavne ceste, godinama prekrivaju egom i jeftinim tričarijama. Okusili smo na vlastitoj duši i tijelu kako plamen ždere okean, svi jednako loši, svi jednako ljudi. Upoznali smo ubicu u nama, izdajicu u nama, lopova u nama, ološ u nama.
Zlo je izgubilo moć koju je imalo nad nama. Danas na stazama nas lutalica miriše divlje cvijeće i iz trnja se rađaju mekane latice ruža. Na glavnim cestama su ostali izgubljeni u svojim formama. Gdje si ti? Imaš li hrabrosti pregaziti vatrenu stihiju sopstvenog pakla? 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna