ČITAŠ LI?

Pišem česticama smoga što ih negdje odnosi vjetar. Čestice se gube u prazan prostor. Još se negdje potajno nadam da postojiš u nekom svijetu i da čitaš. Čitaš li? Riječi gube smisao bez čitatelja.
Tuga i sreća su napokon završile svoj meč. Meč bez pobjednika. Već sam se izgubila u brojanju rundi kada su obje spustile rukavice. Prošla me mržnja, a tuga se preselila na krila vrana sa ovog drveta pod mojim prozorom. A sreća, suviše je krhka zdravlja, nju svaki dan male ručice stavljaju oko mog vrata. Volimo se ono bez izdaje, ono kako ti nećeš nikad znati. 
Čitaš li? Moji prsti porađaju riječi, a čitalac je taj koji im daje dah života. Reci mi, čitaš li kad te niko ne vidi? 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna