Zaborav se raširio poput vjetra i udara u jedra. Zato pišem. Znaš li da je svaka riječ sidro kojim čuvam brod na kojem su djelići tebe? A jedra me guraju dalje na neko novo more. Žao mi da pustim da te rasprše oluje.
Ako jednom pustim nikada tu te neće biti više. Progutat će ova zrna tvog pepela vjetar i kiše. Zaborav je bura i moji moždani impulsi gube bitku. Ne mogu da te čuvam sama, nemam snage. Riječi mi zapinju kao trombovi u venama. Sve češće ostavljaju prazan papir. Stavljam memoriju na aparate, i opet te nestaje. Pišem da te ne izgubim zauvijek.
Umorna sam da sve sama čuvam. Pokaži mi makar da čitaš. Tako ćemo skupa tebe čuvati od zaborava, jer bilo bi šteta da umjetnost umre.
Tahayk
Svaka čast
OdgovoriIzbrišiHvala Migdade.
Izbriši