MOJI PUTEVI


Pitaju zašto idem preko korijenja i kamenja kad postoji auto-put. Šta da radim kad sam dijete divljine!?
Možda auto-putem brže stigneš na odredište, ali je cesta duga, ravna i dosadna. Moji putevi su konekcija prije svega sa samim sobom, jer šta znači odredište ako čovjek nije stigao. Moji putevi su posuti koloritom unutrašnjih previranja, treningom snage i izdržljivosti, pomjeranjem vlastitih granica. Moje puteve sam ukrasila kožom s vlastitih dlanova i koljena dok sam padala i ustajala. Na mojim putevima cvjetaju makovi iz sjemena moje krvi. Na mojim putevima su ružinjaci na čijem trnju cvjetaju moje misli. Moji putevi su staze neprohodne za slabiće koji su svikli na lakoću. Meni je lakoća nepoznata koju treba teškim matematičkim operacijama izračunati. A matematika mi nikad nije bila jača strana. 
Ja sam dijete divljine, ne bojim se mraka i zvijeri, ne bojim se borbe i lova, ni putovanja u središte sebe. Moji putevi su za one slične meni. A takvi kao ti, koji se boje krvi i bola i spoznaje sebe, vi ste rodjeni za dosadne auto ceste koje stižu na odredište gubeći čovjeka. 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna