PAUZA OD SEBE

Trenutno sam na pauzi od sebe. Malo sam dušu zavukla pod krilo šatora. Šta ću kad volim šatore i ples plamičaka vatre na noćnom nebu. U meni živi tih hiljadu malih i tijesno im nekako. Evo sam male pustila da izađu, da se iskaču po granama, po zvijezdama, po obrisima na površini vode. A ja pijem čaj šćućurena u vreću za spavanje. Toplo je tu i niko me ne uznemirava. Samo se ovi moji mali vragolani smiješe iz krošnji drveta i rugaju se mjesecu. Baš su ove moje emocije prava djeca sa dijagnozom hiperaktivnog poremećaja. Nije to lako izdržati. Svako malo ja njih odvedem ovako u šumu da se umore. Onda živimo u miru neko vrijeme.
Na ovim pauzama od sebe svaki put sebi obećam da ću naučiti da dahćem u sredini i u tome uživam. Imam neki problem sa karakterom, pa samu sebe lažem, redovno. Više ni sama sebi ne vjerujem. Znam, čim malo odmorim oni moji vragolani će opet da se probude i kreće novi ciklus. Jednostavno mi let nije zanimljiv ako želudac ne zaglavi u grkljanu, a ni pad ako nisam završila na intenzivnoj njezi. Svejedno ću u pauzama od sebe da se ubjeđujem i lažem da mogu uživati u pukom dahtanju u nekoj sredini.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar