POMOLI SE ZA MENE 

Dijeli nas nebo, zemlja i more, dijele nas šume i pustinje. Kilometri se lako savladaju, a šta ćemo sa ovom ljubavi koju si pretvorio u lice mržnje? Kao pravi muškarac ostavio si mi teret tog lica da ga nosim sama, pa da, dame imaju prednost. Dame imaju prednost pa si uvijek korak nazad, iza suknje. 
Možda sam na tragu puta da ti moj mozak oprosti, za srce i dušu ne garantujem. Sjećam se svakog detalja toga dana kad si izvrnuo kožu ljubavi naopako. Taj užas koji si mi servirao mi je bila odskočna daska. I danas, nakon toliko vremena, taj horor pretvaram u umjetnost, pretvaram ga u u svoj novi život. Izlaze riječi iz mene poput vodopada. Nisu baš to rajski potoci meda i mlijeka, više liče na paklene rijeke krvi, žuči i ognja. Postao si muza s kojom se družim u Hadovim odajama. Samo sa mnom imaš neraskidivu vezu lanca od riječi koja ne mari za ovosvjetske daljine. Kakva ironija, ja mrak pretvaram u svjetlo, a ti u njemu i pored najbolje volje ne možeš da umreš. 
Pomoli se za mene, da živim dovoljno dugo i da me sreća ogromna sretne, veća nego ova mržnja što si mi je ostavio, pomoli se da imam dovoljno vremena da ti oprostim. Pomoli se za mene zbog sebe, ako Bog još prima tvoje molitve. 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna