DRHTANJE
DRHTANJE
Drhtala sam u toj noći kada su svi moji strahovi imali kolektivno buđenje. Drhtala sam ranjena pred nemilosrdnom zvijeri. Drhtala sam od straha da ne ubijem i ne budem ubijena.
Resetovala sam sistem teškom mukom. Sjetim se tvog postojanja
samo kad ožiljke dirnem. Jeza me prođe duž kičme
i završava negdje u folikulama kose. Pred očima mi plešu scene moje razljevene
duše po oštrom kamenjaru i, na žalost, sjetim se parališućeg bola s tvojim imenom kako se širi
krvotokom kao zmijski otrov. Brzo te opet
ispiram iz sistema varikinom. A znam da zadrhtiš svaki put kad ti mene
spomenu bez imena. Znam da ti se žuč uznemiri. Znam da ti zaigra utroba i svaki
nerv na naznaku mog postojanja. Ispijaš čašu vlastitog otrova do posljednje kapi.
Drhtanje je takva prokleta izdajica. Ono u stomaku možeš opravdati gastritisom, ali šta ćeš sa rukama?
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar