DRHTANJE


DRHTANJE

Drhtala sam u toj noći kada su svi moji strahovi imali kolektivno buđenje. Drhtala sam ranjena pred nemilosrdnom zvijeri. Drhtala sam od straha da ne ubijem i ne budem ubijena.

Resetovala sam sistem teškom mukom. Sjetim se tvog postojanja samo kad ožiljke dirnem. Jeza me prođe duž kičme i završava negdje u folikulama kose. Pred očima mi plešu scene moje razljevene duše po oštrom kamenjaru i, na žalost, sjetim se parališućeg bola s tvojim imenom kako se širi krvotokom kao zmijski otrov. Brzo te opet ispiram iz sistema varikinom. A znam da zadrhtiš svaki put kad ti mene spomenu bez imena. Znam da ti se žuč uznemiri. Znam da ti zaigra utroba i svaki nerv na naznaku mog postojanja. Ispijaš čašu vlastitog otrova do posljednje kapi.

Drhtanje je takva prokleta izdajica. Ono u stomaku možeš opravdati gastritisom, ali šta ćeš sa rukama?
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna

Na tom jastuku od snova