U POTRAZI ZA SMISLOM

Na vrhu planine tražile su nešto. Stado krava su zatekle u skupljanju sirovina za proizvodnju mlijeka. Na nebu oblaci su iscrtavali slova. Vjetar je plesao u vlatima trava. Hladile su bubrege na vlažnoj zemlji.
Da nađu smisao nečega morale su odrediti prvo čega. Biraju između života i smrti. Odjednom na zamagljenom zraku sunca otkriše da cijeli svoj dosadašnji život su mislile da traže smisao života, a nalazile samo smisao smrti. 

Sićušne među ogromnim planinskim vrhovima, izgubljene u surovosti prirode i društva, svjesne onoga čega nisu svjesni nesvjesni. Tražile su smisao noću, kad istine naviru na usne, prste, kad se sudaraju sa tuđim mislima. Uletjele su u prostore u kojima žive njihovi duhovi da domaćinima promjene dosadni razmještaj. Smisao je tu negdje nadohvat, možda u vrelini ognjišta koje grije hladni kamen, možda u ritmu između nekad i sad, možda na broju 6 ili je možda ipak na broju 10.

Umorne od traženja, naše Eve što nose grijeh pljačke jabuke, istjerane iz svoje ljušture, sjele su kraj vode da hlade ledene guzice na hladnom kamenu. Voda je preskakala kamenje, obilazila ga, preljevala se u bojama okoline i tekla i dalje bez obzira na sve. Zvala ih je u svoj leden zagrljaj. Primamljiva ledena voda, želiš je. Jako je želiš, a demobiliše te. Jedan kamen izranja i donosi smisao. 

Nemoguće je odrediti da li je to smisao života ili smrti. Za let su ptici potrebna dva krila. Svako teži onome što će ga uništiti. Život je rijeka koja teče dok je ne nestane negdje u nekom spajanju. Samo će joj dati drugo ime. Život će se jednom nazvati smrt. 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna