Slobodno idi. Previše života sam pokusala da bih se trudila išta zadržati. Sve što treba svakako dođe samo, a sve što je beskorisno potrudim se da otjeram. Čemu tapkanje u mjestu i vrteška koja ne gura želudac u grlo?
Prekratak je život da bih ga kasapila u crno i bijelo. Ne čekam više da monotoniju pošaljem do vraga i utopim se u luksuzu šarenila. Idi, jer kod tebe nema više ništa što ranije nisam srela. Idi, jer ne donosiš više ni lepršava krila leptira, ni mastilo bola. Idi, jer ja nisam spremna biti bezbojna. Bezbojnih imaš na pasja preskakala, naći ćeš već nešto. O da, znam, da barem dođem sa uputstvom za upotrebu, ali eto dešava se i fabrička greška. Lakše bi bilo da uz mene makar dođe recept za marinadu. Ali marinade koje su učinkovite za mene moraju imati tajni sastojak iznova i iznova. Idi, slobodno, nađi nešto prikladno bezbojno.
Ja sam radije sastojak u kuhinji maštovitog kuhara, otkačeni stih nekog pjesnika i onaj kist u ruci kreativnog slikara koji mojim skicama života svaki dan doda neku crtu i nijansu. Idi, slobodno, ne brini za mene, ja spavam na šarenim jastucima.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar