Tvoj trenutak mašte je pretvorila u stvarnost. Igrala je ulogu davno dodijeljenu u tvom snu. Obukla je za tebe crvenu haljinu, i crne cipele s visokom potpeticom. Svoj san si napokon mogao dotaći.
Bila je živuća iluzija koja je ostavila trag parfema koji vječno pamtiš. Bila je dah na tvom vratu koji prži. Bila je bezobrazna taman po tvojoj mjeri. Bila je drska onako kako baš voliš. Bila je bespomoćna i ti si se osjećao jak. Bila je san o kojem je maštao dječak u tvojoj glavi. Bila je sve što si bio sposoban ikada zamisliti. Bila je tvoja iluzija, tvoja kreacija, tvoja mašta. Bila je tako stvarna, tako prisutna, tako blizu.
Potajno si se nadao da je bila tvoja. A ona, ona je uvijek bila svoja, samo je na tren igrala u tvojoj predstavi.
Da, znam, vječno se pamte one koje se odlaska ne boje, one neukrotive koje više nego tebe život svoj vole, one koje te zaraze svojim osmijehom pa ga odnesu. Naučit ćeš, život je pred tobom, da se takve rijetko sreću.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar