Ako ikada napišem svoju biografiju bit će to prilično čudna priča. Ja sam trapist u sendviču od dvije krajnosti. Stalno između umiranja i rađanja. I nikad ne znam na koju stranu namazanu pavlakom da se zalijepim, pa malo tamo, malo vamo.
Ne znam je li privlačim čudne okolnosti ili ih kreiram. Nije da se hvalim, ali umirem vrhunski u svim svojim dimenzijama postojanja. I Had bi mi trebao plaćati na usavršenim tehnikama smaknuća. A tek Dionis. Tragedija da nije lična bila bi smiješna u ovom pozorištu života. Tačno ću mu naplatiti one rijeke vina i izvedene predstave za slučajnu publiku.
A ja samo želim da se igram do posljednjeg daha koji će izaći iz ovih pluća. Samo želim da plešem na mjesečini dok snovi mijenjaju dan. Samo želim da ti pišem dok se riječi ne potroše. Ja sam samo taj trapist u sendviču što voli obje strane pavlake. Ako može da se ove strane ne ljute?
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar